Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 25.10.2020.

I da, u 4 sam se probudio i skočio jer onaj ložač u mojoj lokomotivi ne čita novine. On doduše nosi one hapsburške zaliske i željezničarsku kapu i on će prihvatiti da nije još 5 ako je već tako, ali on čeka da iz Beča preko Zagreba pa u njegovu kancelariju sa mirisom jegera i luka i manlihericom u željeznom ormaru kraj vrata to dođe baš na njegovo ime i on je sat prije počeo udarati po kotačima da vidi je li sve stegnuto. On će sto stvari učiniti mimo svjetskih pravila lakoćom kojom se nožem napravi od grančice frula ali unutar svog usvojenog reda i poretka on ne odstupa. Pa zašto? Pa zato jer se čitavo njegovo samopoštovanje temelji na tome da u pravi čas izvadi džepni sat za 30 Jahre Dienst i obrije se, da popije kavu robuscu i mali šnaps, on to stotine godina tako radi bio u svojoj reinkarnaciji carski šumar, skretničar, jurist ili zaglibio u blatu Galicije pa na kozake koji pretrčavaju u magli streljao kak na zajce kako je onaj, isto nekad kadet, opisao. Eto zato. Dobro vam jutro od mog unutarnjeg skretničara vremena, on vrata otvara nogom ako treba ali dok iz sobe na katu koju nosim među ušima ne dobije pismenu depešu on ne trepne nego gura kako je gurao od kad je dobio prvi uvez svojih pravila sa grbom i zlatopisom na koricama. Koja je država, ima li corone, kako su šljive rodile i što se reklo sa oltara to ništa ovu knjižicu po važnosti ne prestiže. On se budi u pet, pljusne se hladnom vodom iz lavora ali ne više nego dvaput, opsuje, pa poslije može kuda ga ovaj ja koji piše pošalje. Ili, prevedeno, na jednoj razini ja sam vrlo stabilan momak u odnosu glave i konkretnog. A ovaj što sjedi u glavi, istina, taj kad čita Černiševskog i Bakunjina i tko zna što pa tako odluči stvari idu dalje bez ikakvog otpora. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara