Kolumne

DOBRO JUTRO 24.5.2021.

Ne drži me više, mjeseče, cariniče. Pusti me proći, u san proći, zaspati u mojim tihim ponornicama. Ne obilazi me sumnjičavo opet, u olovnim čizmama, ne pričaj mi iznova, kako si bio nov na željeznici, brkat i mlad kao herčev dečko. Pa trčao vlakovima na zavojima, budio ljude, i nestajao. Kasno je već, svanut će. Pusti me, neću iz noći, mili, kad se vratim iznijeti dukat žut, u reveru kariranog bluzona.

A kad počne rub neba bijeliti, mjeseče, ja ću ti rukama držati ljestve . Da dohvatiš i popneš se uz konopac što su ti zvijezde spustile da ne zakasniš i uveneš. I kolut jegera ću ti dati da putem režeš, i teške uspomene što smo ih skupa pisali u nesanicama, uz dunjevaču, na trgovačkom papiru.

Dobro vam jutro, pustite mjesec kući. A i vi ustajte, pljusnite se u njegove dane, za vrat, jednom više. Vodom hladnom, iz ibrika od tešanjskog srebra.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara