Kolumne

DOBRO JUTRO, 24.4.2020.

Fotografija je od jučer, s jezera. Dan je petak i neka vas obasja ljepota proljetnog jutra i njegove prve smirene tišine, nešto ću vam opisati.. jedan fenomen koji mi se rijetko događao ali zadnjih mjeseci već nekoliko puta.Uvijek bi se to dogodilo kad su moje prilike bile napete zbog nečega, ili sam ja nešto morao izvesti da okrenem neku svoju situaciju na bolje ili se nešto trebalo odlučiti na što  vrlo malo mogu utjecati  a značilo bi mi ili ako bi ukupno sve nas nešto pritisnulo. Sad se to počelo događati bar jednom tjedno.
Probudio bi se bar sat prije nego sam htio i planirao i preplavio bi me, tako i jutros, jedan aktivan mir koji bi osjećao sasvim fizički. I ne bi se mogao razbuditi potpuno, neka snažna neoscilirajuća toplina bi me držala svaki put u čudu i to je osjećaj kao da ležiš na leđima u moru i lagano se krećeš ali bitno intenzivnije. To tako traje bar sat i poslije buđenja još oko pola sata se osjeti, u mišićima nogu i svim zglobovima osjećam rastezanje i potpunu fizičku i emocionalnu bezbrižnost. Boja pred zatvorenim očima i u mraku je na po par sekundi zlatna ili zlatno narančasta a osjećaj odvojenosti od stvarnosti uopće ne postoji. I dvoje ovo čini se da izazove, neki pritisak i nejasna misao ” dat ću sve od sebe pa će već nekako biti”, prvo osjetim radost da je tako i odsustvo bilo koje dvojbe. Onda ovo omamljujuće preplavi i kasnije popusti. Ali sigurno je da je taj fenomen izvana, bar izvan bilo kojeg dijela ukupnog mene koji je individualni “baš ja”. Kasnih 90-ih jedan mi je rekao da je to adrenalin ali nisam siguran, neka kemikalija, neki neurotski narkotik ili hormon moguće i jest ali s okidačem nemam veze niti kontrole, ne znam ovo izazvati. I ta sposobnost za “nekako će već biti i to je već puno ” se ne pojavi niti se razvila s namjerom a mislim i da je to teško moguće. Eto, tko ima slično iskustvo neka zna da nije to nešto novo ili baš njegovo. Znalo se ovo ali uistinu rijetko dogoditi u budnom stanju. 
Dobro vam jutro, svi smo na startnoj ravnini ovoga petka, za sve je plaćena startnina, brezove ljestve su već tu za popeti se iz zaklona. Neka vas sreća prati i ne popušta. Niti ono vas kojim upravljate neka ne popusti. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara