Kolumne

Dobro jutro 24.3.2019.

U noći topao i hrapav asfalt zrači svoja turnerovska isijanja u kozmički memorijski oblak, negdje u kretanju uz more ili prema njemu. Zagrljen autoputom, nebom i kamenom, opčinjen trenutak nadledan punim mjesecom, kontinent emocije što raste u eterskom svijetu tih a svedopiruć i nježan, neprobojan, što plovi i stoji veći od Atlantide. Ovaj je magnetski pol tako jak i zagrljen, tako zdrav i snažan da čestice vidljive materijalne stvarnosti premješta i ravna, ugađa sebi u simfoničnoj igri istodobno trijeznoj i zaljubljenoj, govoreći sve jezike kojima se stvarnost ravna i razumije ih neopisivo razgovjetno, i glasovima i rukama dvoje što se u vožnji dodiruju i šute. Takav vam iskustveni slap želim u vašim svjetovima, što nosi i stvara, generira i gradi jezgru neopisive mase radosne i hrabre, mistične snage razigranih atoma što pulsiraju kao jedan u sred kaotičnog svijeta kojim neskriveno odzvanjaju kroz život, sve do kristalnih rešetki dalekih ledenjaka i provansalskih trava.

Dobro vam jutro u ovu nedjelju uz ovu fotografski točnu a i alegorijski preciznu, pikselima nekontrastnu likovnu prispodobu. Uz onaj usporeni nedjeljni largo kojim se smjenjuju kalendarski dramatičniji dani i s njima se miješa kao slatka i slana voda na ušću velikih rijeka. I čitajte Odjek, ponekad ili često, on je i oblog i iskra ali je najviše prepričano svjedočanstvo kako svaka pisana i izgovorena riječ, kako i svaki naš dan jest.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara