Kolumne

DOBRO JUTRO 24.11.2020.

A meni su uvijek da čuvam zdravlje govorili bolesniji od mene, da malo mislim na sebe oni koji su najupornije propadali a da budem pošteniji…da, isto tako ako ne i gore od ovih. A vidite, čak i dok sam trčao mojih je bilo zadnjih dvjesto metara i to je samo do kardiovaskularne građe i ništa drugo jer netko ima pumpu koja izvuče utrku visokim tempom pa mu je to prednost a netko malo manjim ali se u finišu ne zatvore ventili pa malo lakše iskoči svaki put pred ciljem i tu mu je prednost. Jednako je to i jednako ziheraški jer različito su nas na oblacima šarafili i ja bi, ali uvijek, prestigao trojicu pa na onim lakšim bi to bila pobjeda a na jačim ne. A i jedni i drugi bi trenirali tri puta dnevno i povraćali od napora…ali bi se činilo da mi finišeri to jesmo jer smo se “naljutili u zadnjem krugu”. Tako da ne brinete toliko osim ako volite.

Mi, ipak, vjerujemo u svoju građu iako nam se i čini da nas je ona i zakinula. Meni se uvijek činilo da sve radim s lakoćom iako sam uporan kao brdski konj natovaren minobacačem na Piavi. Jednostavno bi se pred odmorištem malo isprsio, negdje bi krenule lake melodije u tipu Mambo italiano i ista stvar. Ali poštujmo svoju građu, svoju topografiju jer je naša a kad dovoljan vjetar zapuše i tako neće nikog biti na nasipu osim vas.

Dobro vam jutro, i cvrčci i mravi, jednako ste kapi vode, jednako maslačci u polju. I idemo u dan, krupjei nas čekaju. Kad već pričamo jedno još, dizel vozila ipak ne vozim, samo benzin. Pa i da je motor najraštimaniji.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara