Onaj skriven čas prije nego sam se probudio a već nakon što sam spavao.. Ovakvo je to vremensko mjesto pleteno od granja i šipražja, ono nigdje ne piše i još je toplo od noći. To je na obali gnijezdo u koje pristižu već svijesti i svjetla a još se od tame nije oprostilo.
U njemu se stvoriš i svako jutro izlegneš naglo, okreneš u brzini da kad prohodaš ne posrneš nego skočiš, to je tek kao bljesak kratak ukraden trenutak između svjetova. Otpratiš snove, ako imaš strahove njih isčupaš i otkineš, pobacaš u vodu, pljusneš se iza vrata triput i kažeš sebi “tu sam”. Pa nek čuje tko hoće.
Dobro vam jutro, evo smo tu. Već smo taj log skriven u brzini rasuli nogama da ga zaboravimo i ne odamo. I osjećamo kako kroz aorte tutnji dnevni, svjetlom sašiven ja.
Dodaj komentar