Kolumne

DOBRO JUTRO 22.8.2020

Dvije su plave pruge nebo i more. Između je nešto kamena i galeb. Sve to traje i neprimjetno kruži a između tih pruga smo još mi da se snalazimo i koprcamo među njima dok trajemo i jutros smo tu sad, doviknut ćemo si dobro jutro i svatko na svoju stranu.Pri tome svatko od nas traje malo više od galeba, puno manje od masline a beskrajno manje od svakog kamenčića ali smo zamislili da smo gospodari svega ovoga jer znamo naštampati para pa si ih posuđivati, s njima sagraditi most kojim ćemo se voziti pa zaraditi još i od toga si za koju godinu ugraditi umjetni kuk. I opet gledati te tri pruge i galeba, plaćati boravišnu taksu i fotografirati i pisati Dobro jutro i stariti i debljati se pa držati dijetu i za koju godinu ugraditi umjetni kuk. Pa ako je to biti gospodar svijeta onda je čovjek gospodar svijeta ali ne znam od vas gospodara koji ovo čita je li kome bolje od kakvog hitrog srebrnog brancina a ako jest čestitam mu bar na samosvijesti i imaginaciji. Malo lošije plivamo od riba, malo lošije letimo od galeba pa smo naučili govoriti, mjeriti vrijeme, pisati, graditi i krasti i to je otprilike to. I dalje smo između tih par pruga koje su tu oduvijek. Nedostaje nam često mira, ljubavi i tišine. I evo nam ih, stisnutih između svega što smo zamislili, evo nam ih sad, ovaj čas imajmo bar koliko stane soli između prstiju.Dobro vam jutro, zrna pijeska, dobro vam jutro ljudske sudbine u svojoj smrtnosti lijepi odbljesci vječnog. Budite dobro, sjajite danas kao mali cirkoni među tim prugama mora, zemlje i neba. Nama više i ne treba, samo nam treba mira, ljubavi i tišine.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara