Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 22.6.2020

Svaka ptica kad nas ne nadlijeće djeluje obično i bespomoćno, kao i ulični silnik kad oboli, kao zaljubljeni poreznik, ostarjela starleta ili boksač distrofičar. Kao svatko od nas kad nismo u svojoj točki nadmoći. A i kad jesmo, ta je nadmoć galeba da nađe komad ribe, nekad i kopa po smeću, puni su primorski deponiji jata galeba. To mi je galeb sletio reći, dragi ne boj se nikada.

U prvom stadiju zrelosti mi znamo kad smo u jačoj poziciji a kad ne, u većem to i ne razlikujemo osim tehnički pa smo tada najači. Jer onda smo najači kad u dubini ne ovisimo je li nas u letu pogodio kamen ili se nekom pita hladi na prozoru na putanji našeg leta.
A oboje se dogodi i oboje nas mimoiđe.

Dobro vam jutro, u svojoj točki unutarnje tišine smo najači. Svečanoj po jednostavnosti, gdje bubanj života ne dopire, gdje se svjetlo ne gasi. Eto, nju držim, njoj vjerujem.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara