Kolumne

DOBRO JUTRO 22.3.2021.

Isplovljava vaš čamac u proljetni dan i čuju se samo vesla, Heifetz svira sa računala Sherzo, Tarantelle od Wienawskog, sve je još tako mirno a napeto. A ja vas ispraćam s te zajedničke zamišljene obale, ne mašem ali vas gledam sklono i tiho. I znam da me se ti zaveslaji tiču, pa oni su i moj svijet. Jer svatko od nas jede s istog stola i vesla istim morem. Pa kad to osjeti učini korak bliže sebi, bliže drugoj obali i svime što jest unosi svoju sliku u zajedničku kapelicu zavjetnih darova što je zovemo svijetom.Vrata između ljudi ne možemo nikad zatvoriti do kraja i tu gdje sam ovo snimio jučer rano ujutro na vratima Jadrana, sjetio sam se Heisenberga i valne prirode kretanja snopa elektrona kad se širi prostorom a koji ništa ne može zaustaviti. I uvijek je negdje u zraku Senekin “membra sumus corpori magni”. Zato hrabro i iskreno… pa kako bude. Isplovljava vaš čamac u proljetni dan i čuju se samo vesla, dobro vam jutro.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara