Kolumne

DOBRO JUTRO 22. 3. 2020.

Jednom davno, ali već sam bio odrastao čovjek, u kući na istoku grada dogodio mi se jedne zime miš. Bio je to čudesan miš, poljski, siv i vrlo hrabar i ja sam ga nazvao Eugene Philippe. Napisao sam njegovu biografiju i rodoslovlje i kako je njegov predak ispao iz kola s brašnom bonapartovske vojske koja su se vukla na jug i sve redom. Bio je čist i snažnih navika, spavao je u platnenoj vrećici Lužničkog čaja koji su radile časne sestre s kojima sam tada surađivao, odazivao se, protezao se, postrojavao i nestao s proljećem jer ga je odvela dalje njegova neobuzdana priroda vojnog bjegunca a možda i plaćenika. Ali što sam se jutros sjetio je kako bi se protezao u tom čaju pred doručak, ta njegova vitalnost je izbijala iz tih pokreta kao da pretstavlja svu vitalnost i imunitet svijeta. E vidite.Možda je imao narednik Philippe deset deka a utjelovio je dvoje, prvo jednu čudesnu disciplinu da kad je postojala potreba postane kućni miš dok ta potreba traje. I to je tako sad svakome dobro. A drugo, ovo ga nije spriječilo biti tako rauberski i bezbrižno opušten i srčan. Čak se ni frau Clara, moja mačka boje jantara i koja i nije bila moja nego se baš obratno, von oben ponašala kao mecena, nije zaletavala na njega koliko je Eugene bio… ipak je on u genima nosio memorije Austerlitza i drugih njihovih bitaka, dugih marševa i terevenki..
Budite kao Eugene, dobro vam jutro. Budite mudri a hrabri, budite spremni a opušteni, budite nesavladivi i vedri. Kao moj gaskonjski sustanar od prije mnogih godina. Brz kao iskra, živ kao kraški izvor, i ležerno skriven iza prozora s kojeg gleda kako stvari stoje. Ustajte i živjeli.


O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara