Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 21.5.2021.

Meni se sviđala Šiškinova slika, Raž. Ona je ovako svečano osunčana kao ovo jutro, i tu, lokalni prizor koji sam nekao “uhvatio” između zgrada. Eto, još bi ja htio razvući svoje lokalne prizore i doživljaje, kao koru za štrudlu, pa da sliče na Šiškina ili Emilly Bronte, i njeno “Whatever our souls are made of, his and mine are the same”, ništa me cinizam ovog tisućljeća ne hvata i formira, još su zjenice raširene od prvih posjeta Tehničkom muzeju i svih maštarija koje sam iz talijanske džepne podmornice mogao iscijediti.

Jer toliko banalnog nećim moram razgrtati, u akvariju gdje smo svedeni na glad i drijemež, nečim moram postojati. Zen učitelj nisam, kako da pobijedim činjenicu da je sve što nas okružuje kamata, nemušti nagon freudovog falusnog stadija, bar kod, i strah. Pa gdje smo mi, onda? Eto nas. U boci vina, u stisku ruke, u ovoj fotografiji, u idealima za koje iz jutarnjeg tipkanja Odjeka, krećem. Pa nećete me svesti na šarana iz uzgoja, možda ispalog u transportu , u kanal.

Dobro vam jutro, ne dajte se. Ne postanite tek brojevi, još živi u nama plamteći čovjek.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara