Prvi znaci jutarnje bjeline naoštre i zrak i čovjeka, sve se učini ozbiljnijim, zdravijim, osjetimo se u svim tim zimskim uvjetima, gumama, garderobi, poput trapera u dječjim serijama i svaki znak zime daje dojam kako smo mi i zima u neposrednim odnosima u kojima ćemo otvarati teglice ajvara, strugati s jutrom vjetrobranska stakla, cijediti limune i naranče i sve to na jedan način vrati u vrijeme dok smo išli u školu pa sad, imali uz sebe neke koji sad idu ili ne, ljudi prirodno i poput vjeverica i koliko god okolnosti života ne traže tako, uistinu povjeruju u zimu a koja nas i ne dotiče osim svojim pucketavim dojmom da je nešto stegnulo i da traži prema sebi naš poseban odnos. I mi ga imamo. U stvarnosti imamo tek kraći dan i sloj odjeće više ali u doživljaju sebe i ukupnog imamo jedan drugi ukupni ton, ne sadržaj.
Tu sentimentalnu mekoću koju pokazujemo prema običajima zime, ili ih baš odbacujemo jer se tako hrabrimo i uvjeravamo da smo ukupno jaki i prpošni, mi strastveno volimo. Osobno, moj odnos prema zimi (ovo su kazališne zime i to ne mijenja puno kako se prema njima ophodimo), uvijek je bio nemaran. Koliko je netko volio naručiti u kavani čaj s limunom da bi se osjetio zimski i oprezni on toliko ja baš nisam kako bi se osjetio kako mi to ne treba. Ali sam je uvijek volio. Sve u nadi kako mi ona daje neku prednost, jer eto, stegnut će pa će životna utrka usporiti a ja neću jer te okolnosti neću respektirati. I mi se, i ne primjetivši hvalimo kako lako podnosimo hladnoću i kako smo vitalni…ili kako teško podnosimo hladnoću jer smo mazni i osjetljivi a ne neki štajerski drvosječe koji iz kante masti dohvaćaju komade mesa i provode u šumi sate već generacijama. Čak i to je dijelom nasljedno, moja majka je čistila snijeg za čitavu zgradu, ponosno i neumorno, u posebnoj socijalnoj akrobatici svog doživljaja sebe. Iako je bila okružena diplomama i nosila bundu ona bi satima okretala kubike bijelog zapuha i susjede pozdravljala osobito ponosno, uz prisjećaj na gradnju pruge Brčko-Banovići na koju je kao teen odjurila s metar i pol visine i s porculanskim tanjurom i koju je zapamtila kao prvi dokaz da je u punoj snazi.
Svi, baš svi, prema okolnostima da je zabijelilo, otvaramo dijalog sebe i svog identiteta. A vama dobro jutro, ako se snijeg i otopio, doći će novi. Kuhajte vino, ubacujte kličiće, mijenjajte gume i ventile.
Dodaj komentar