Kolumne

DOBRO JUTRO 21.1.2020.

Jutrom uvijek iznova ja prema iskušenjima mjerljivog života osjetim snažan žar, on će s kretanjem sunca kopniti ali ja to skrijem i na telefon se javljam jednako žustro i kasnije ali ipak sve više svira mol a ne dur ljestvica kako sati prolaze a tako i dani u tjednu. U tom žaru postoje dvije komponente, jedna romantizirano čvrsta kao tvornički dimnjak o kojem pjevaju Idoli u Maljčikima….koja kaže “ma možeš ti to, željezni moj Majakovski”. A druga pak sasvim romantizirano kapitalistička, neka vječna predodžba da sjedam u Alfu 155 i svira Toto Cutugno i nakon sam popio na Agipu espresso Lavazza da se krećem autostradom prema Veroni i da ću prodati mramora bar vagon i mirisati na Nightflight, miris koji je Joop složio baš za takve situacije i taj sentiment.

Svatko od nas ima taj žar koji plane kad izađemo iz jajeta naše jutarnje intime u svijet, i svakome on okopni kako se s pramca našeg čamca počnu vidjeti suncobrani naših unutarnjih rivijera i plaža, oleandri i bršljani, topliji prizori naših sinusoida.

Dobro vam jutro, pa zar nismo u ovome svi isti….samo su sjenila naših svjetiljki drukčije oslikani, volframske žarulje različito sjajne i glazba druga. Ali u osnovi…

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara