Dobro jutro 20.8.

danas sam odabrao jednu svoju zagrebačku jutarnju fotografiju iz prošlosti punu cikličke gladi za životom, za potvrdom da možemo ući u neki zamišljeni kanjon, odbiti perzijance i izaći iz njega u ovo svjetlo koje nas uvijek budi i tjera, puni rana i posjekotina ali blistavi i smireni. i živjeti i biti sasvim drukčiji. a bude nas nove prilike i gladi za tim mirom, novi mirisi i zvukovi jutra, nove tihe grmljavine i trube naših unutarnjih, uvijek mladih i nezaustavljivih, konjičkih eskadrona