Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 20.6.2021.

Nedjelja je, sunčana nedjelja, dvadeseti je dan mjeseca, a ovo je fotografija iz  samog izlaska iz zgrade. I na koju sam tako ponosan, vjerujte mi, jer…

jer prikazuje, pa, gotovo baš mene. Beton siv i težak, na kontejneru za smeće stoji, ne baš gavran nego tek vrana, u svojoj stisnutoj, ali punoj urbanog ponosa i estetici iz osamdesetih, i na granici njihovog Novog vala, ali i Tom Waitza, i albuma Rain dogs. Vidite iza, ipak, kroz beton se vidi snažan i hrskav pejzaž, podsjetnik da i u takvom okruženju struji i lista život, sva njegova romantizirana ali stvarna snaga, očekivanja, i činjenica da se taj čitav konstrukt ne predaje, da traje, da gleda vrijeme oko i pred sobom, štemerski i nesnalažljivo, malo i melankolično, i sa jednim betonskim patosom. Ali čvrsto.
Dobro vam jutro, i vama, godinama koje su me formirale, i svima vama što čitate Odjek, on je eho pubertetskih zakletvi danih po podzemnim garažama, pisanih po bilježnicama iz organske kemije, skriptama sa šapirografa, neboderima, okretištima autobusa, i što još vrijede. Pa i koji zaboravi, kad piše, kako se isplati pisati po zakonima čitanosti, nego udara mimo svega i po svemu. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara