Kolumne

DOBRO JUTRO 20.5.2021.

I sve te magle, i kiše, i sunca između njih, kao u nekom cikličkom, rotirajućem kalendaru neke propale civilizacije, za kakvom plaču introvertni, bubuljičavi kreteni, izrezuju članke, i lijepe ih po zidovima. A to, kao, iz strasti za povijesti, zapravo jer misle da bi oni tada bili vojskovođe, a ne svjećari i činovnici. I ljudi mi budu teški, tako destruktivni, nedokazivo glupi, nemušto gladni trenutka kad će se uspraviti, doslovno u rupi, pa raspiriti ego baš kad ne treba, i baš na onima koji im taj čas pomažu. Sve to škripi, sve je to snalaženje, utrka posve nepotrebna, u kojoj ljude satiru i razapinju vlastite opsesivne neuroze i ucjene. Svaki dan, svuda, svi se zabadaju gdje god osjete iole meko, na tvrdo padaju ničice, i tjeraju te da ih razmičeš čizmama ili pustiš da te pojedu.

A u svemu, između svega, zrije jedan svijet sasvim topao i besplatan, koji ne traži, i koji je tu onda kad tu nije nešto drugo, smušeno maligno, i nadasve glupo. Eto.

Dobro vam jutro, što da vam poželim..ako ne odsustvo lošeg. Ono dobro je uvijek tu. Ono loše je tada i tamo gdje je previše nas. I to nas tjera, to “nas”, jedno na drugo, u autoimune bolesti, dominacije, prazne rasprave, i priglupe teorije nastale tek da nas dokažu boljim.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara