Kolumne

DOBRO JUTRO 20. 3. 2020.

Tamo kraj jezera zvukovi su bogati koliko i prizori, i zrak ravno udišemo pod čeonu kost. Netko će reći da osjetila ponekad naoštrimo ali meni je bliže reći da ih otvorimo i na takvim mjestima možemo  osjetiti život izuzetno konkretno. Ali baš tamo i tada osjetimo i ukupno sa svom relativnošću našeg trenutka, spoji jedno u drugo kako osjeti lisica ili čaplja, one nisu zarobljene u datume, rokove i kaveze te tjeskobe koja vrijeme broji ili isčekuje ili za vremenom žali. Sve bude toliko sada i toliko vječno odjednom, samo kad ne razmišljamo nego otvorimo prozore u sebi, prozore na zidovima koje smo sami sazidali kad smo povjerovali da ćemo biti bolje ako tim ili bilo kojim  prostorom zagospodarimo.
Taj satirski trenutak izvjetri iz nas svaku tjeskobu, vrati nas u svoj prirodni izvor kao ribice u venecijanske kanale. Velika je moć tog prvostvorenog svijeta, možda smo kopali previše pohlepno ugljen i litij za baterije, možda smo i u neuronskim transverzalama naše psihe previše puta krivo spojili žice i dimili kratke spojeve da bi postali moćni. Pa vidite koliko ih samo malo te barske kakofonije raspliće. 
Dobro vam jutro bjelouške i smuđevi, i ljudi što se kreću za svjetlošću venere, još topli od sna. Neka nas čuva mudrost svepokretačkog kozmičkog daha od samih nas, od svog bijesa i od lakomiskenih, preuzetnih, gladi i odluka naših. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara