Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 2.9.2020.

Počela se preko noći jutarnja kava spremati čak  i u ogrtaču, na prstima su ušetale u grad prve jutarnje magle, jesen je blizu a ona sliči na činovnika ili vlasnika manufakture koja proizvodi sapun i koji svako jutro namješta sat, maže koljena kremom protiv tegoba s reumom, prebriše u kancelariji bakelitni telefon pa čita novine i oko deset guli jabuku. Eh.
A mene ispunja mirom tek da u meni živi neki divlji čovjek u kojeg sam uvijek vjerovao i na njega mogao računati, koji se nalazi na nekom zamišljenom  brijegu na kojega se penje sve što taj činovnik predstavlja i uz zvuke Fife and drum a on se tome nečem suprotstavlja zamkama, zasjedama i prečicama, koji ne osjeća niti zime niti vrućine i, ako ništa, dokazuje svoju blizinu malim simboličkim gestama i rješenjima koje kao da je smislio Blind Pew iz Otoka s blagom. I koji bezimeni  brijeg  ne smije pasti. 
I ta se dva svijeta u meni stalno bore i nadmudruju, nekad kradu jedan od drugog šahovska otvaranja i završnice kao dvojica prosIjedih igrača u mjesnoj zajednici. 
Dobro vam jutro, idemo otvoriti vrata kladionice koju živimo, idemo zaokružiti svoje klubove i stisnuti u džepovima šake pa nehajno dalje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara