Opet se budimo u prizorima i raspoloženjima sasvim različitim, oslikanim kao mađarske igraće karte, pa gledajte jutros iz šetnje fotografiju. I nikad ne znamo kako će krenuti žirevi ili bundeve, niti što spava u talonu ne znamo, u nekom času nešto dobijemo ili izgubimo, popijemo šnaps, netko to vrti, miješa i dijeli uvijek iznova. Kupimo bundu, razboli se krava, kupimo novi krevet a zabole nas leđa ili nas satire samoća.
Usprkos ovom stoje i dvije stvari u našu korist. Prva je u našoj duši livada koju ništa ne dotiče, na kojoj naši konji vijaju za koje ne treba ništa osim da ih zamislimo i pustimo, konji što su u našim snovima odrasli i stasali, koji su uvijek tu.
I drugo, da se ako ih na toj njivi dobro i s dovoljno strasti istrčimo, oni ponekad preskoče ogradu i pojave se u ovom svijetu koji zovemo stvarnim, odreknu se besmrtnosti i razjure se skučenim svijetom jave.
Dobro vam jutro, čitači mojih jutarnjih akrobacija i želja. One su tu da kad se zalete vaši dorati preskakati ograde među svjetova netko vrisne iz šipražja. To neko malo “možeš” su one, jedan zvonak uteg na vagi između DA i NE.
Toliko jedni drugima uvijek možemo dati.
Dodaj komentar