Kolumne

Dobro jutro, 2.2.2020.

dav

Dobro vam ovo lijepo nedjeljno jutro uz jučerašnji prizor  obližnjeg jezera gdje je uvijek nedjelja, gdje zalaze vedri, zamišljeni i tihi šetači i  ribiči koji znaju da neće ništa uloviti ali mogu međusobno lakšati dušu, polako jesti, potezati konjak, komentirati obiteljska i društvena zbivanja, hraniti iz ruke labudove.Postoji kod ljudi opravdano slavljen pastoralni ideal djetinje radosti, dubok i raširen, zasnovan na naivnosti i čistoći, na netaknutosti životom. Ali meni se bar čini da taj ideal sadrži jednu ukupnu sumnju prema samom sebi, zamjeranje na ovom posrtanju, namjerama i dvojbama kroz koje prolazimo kasnije kad počnemo navijati i pokušavati, željeti da u nečem uspijemo ili nadmudrimo jedan drugog, čitav svijet  ili se bilo kako snađemo. A meni je i ta radost i bliska i lijepa na čovjeku. Da, u provlačenju kroz zamke i šipražje svojih godina, u svojoj dabrovskoj upornosti i domišljatosti, u svojoj znatiželji i neprestanoj dramatici sraza sa stvarnosti meni je čovjek jednako lijep kao i kad je bio nevin i naivan i kao što će biti kad klone opet u nemoć i živahnu drijemež starosti.
Dobro vam jutro gizdavi labudovi, vidre, vrane i lasice, dobro ti jutro moj živote čiji seizmograf nikad sasvim ne umiri i utihne. I svima vama do zadnjega i našem ukupnom svijetu koji ne prestaje pulsirati svojom pucketavom i disonantnom svjetlošću. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara