Jedan dio mene uvijek je u gostima, zapaža sa strane i analizira za svoju dušu, on uopće ne traje da bi nešto dokazao ili izborio, on je sasvim mimo svega. Uopće nije lako s njim iako on ne smeta ovozemaljskim mojim zadaćama niti najmanje, dapače on djelatnog mene čak rasterećuje a i nezainteresirano savjetuje ali ipak, on nekako ne spada tu. Pa evo, ja sam ga već počeo opravdavati prikriveno kao da je što kriv. Kriv što je drukčiji i mimo, što je neutralan, što ..a on ne troši ni zrak ni gorivo niti jede, samo gleda znatiželjno kao iz školskog autobusa. A on jest najstariji dio mene, najvitalniji i taj sivi putnik poznat je transcedentni kanal svim kulturama i civilizacijama a mnogi ga tečajci raznih škola duhovnog razvoja žele stvoriti ..istina uglavnom da bi im njihov “uvid” bio alibi za nešto ili referenca za nešto, onaj tko ga je uistinu razvio od njega nema ništa, on čak smeta jer ga se prešućuje i što postoji ne dokazuje nego jedno. Da smo toliko visili sa drveta ili propadali u rupu da se stvorio jedan odmak, da on vidi i živi i da jedino može stvoriti osjećaj samoće. To se ne da naučiti i duhovnost i tako ne služi ničem konkretnom jer time to prestaje biti, duhovnost koja ima smisla je skup pravila za bolji život, etičkih i zdravstvenih i tako jest i treba biti. Ovo je ono “ali ne kako ja hoću nego kako ti hoćeš” iz Getsemanskog vrta, razumijevanje onog što muslimanski svijet izgovara kao kismet , to se ne vježba niti treba niti može. To se dogodi.
Moja draga mene prihvaća u kompletu, ona i taj sloj vidi i sasvim razumije i prepoznaje, ne kao grbu (što bi sasvim razumio jer ne služi taj sloj ničem), nego kao nekritički doživljenu poznatu činjenicu i to je velik blagoslov. Vjerojatno ga prihvaća i više nego ga prihvaća konkretni ja koji se sad sprema za dan a ovaj će ga, poput sivog vuka u ruskim bajkama, pratiti i iskrsavati i neće se miješati u ono što vidi a vidi baš sve. No. Zapričali smo se a bez veze, idemo. Na oružje, rekle bi nazgulske postavke mog nesvjesnog sloja koji se nastanio etažu bliže površini zemlje u geologiji te ukupnosti koje sam sasvim jasno svjestan. Hajdemo u mjerljiv i suprotstavljen (pa što spretnije i kompromisnije suprotstavljen to bolje) svijet. Ovaj će me dio, sivi starac sa štapom sličan starom redovniku, vuk ili već kako ga zamislio, i tako pratiti. Pa što ću mu ja.
Dobro vam jutro, sunce je već skinulo košulju i objesilo je o klin. I obasjalo zemlju.
Dodaj komentar