Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 19.5.2020.

Kad rijeka, neki put tako bude, poteče najtiše.. u meni sve stane. I kaže mi ona  ne brini ti ništa. Odlutaj na čas slobodno jer ja ću teći sad malo umjesto tebe. A ti preleti svoje otiske kola što se gube u daljini tvojih vremenskih daljina na obje strane.
I ja se vinem i vidim te tragove u daljini, od svojih prvih dana kako kreću i krivudaju  odavno pa dalje kako vode prema zalazu sunca. I odmah se spustim opet tu a da ih i nisam obletio, shvatim da nigdje i ne trebam biti nego baš gdje stojim sad. Među bazgom, u tišini crtanoj lepetom ptica što raznose poštu između nekad i jednom.
Dobro vam jutro. Ustajte. I penjite se na svoje zaprege da vas nose gdje treba. Gdje trebate. Gdje vas velika rijeka prati.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara