Kolumne

DOBRO JUTRO, 19. 4. 2020.

Vidite kakvi smo mi ljudi, čudno je to. U neku zlatnu i opraštajuću sveživotnu svjetlost svi vjerujemo, neki da će ju donijeti neko iz njihovog naroda tko će se tek pokazati, netko da je već bio pa će opet doći pa po jednom ili drugom kalendaru, netko da će se razviti kroz oblik društvene pravde ili da će nastupiti kroz oblik unutarnjeg prosvjetljenja i mira. Ali u svakoj kapi krvi ili plazme, ovako ili onako, čovjek sluti ili bar želi da ga probudi nešto vječno i nepovratno lijepo i pravedno a ako po  toj pravdi ne prolazi da mu opet bude milosna i blaga. I do tada da treba čekati i nečim toj svjetlosti biti drag i dobar a ipak i opet preživjeti iako mu se često čini je to teško pomiriti jer ona traži da bude dobar i prema drugome a broj stolica je uvijek manji od broja onih kojima te stolice trebaju ili se bar tako čini. Pa kad se oko tih stolica ili drugog guramo mi malo i sumnjamo u sve ovo a ako netko nekog pregazi onda se pitamo kako je ta svjetlost to mogla dopustiti i još više u nju sumnjamo. A ona je stalno u nama i sve što ju odgađa ili guši stalno je u nama. Ja bar imam veliku sreću da sam davno primijetio kako ono dobro i živo u meni nije nego darovano a ono loše nije nego moja sumnja u to. I da, ovo je važno, to nije toliko strašno i jedno i drugo. Ali ipak me život koliko nosi toliko se i ja otimam i dobrom i lošem, i mudrom i nerazumnom. I u tom procjepu stalno nešto kombiniram a i sumnjam i svaki čas kažem sebi da ću od sad drukčije i da ću biti snalažljiviji ili bolji ili baš da sam previše zaboravio sebe ali sve to još bude unutar tih granica koje odvajaju ljude i jako loše i ljude i jako dobre ljude. Pa se klimam u tome između ali vidim ipak da nije to toliko strašno što voda izvora  života iz mene izbaci kroz sve to grmlje i šljunak koji se nahvatao i razrastao. Dobro vam jutro, jazavci i lakonoge lasice, ljudi s četiri strane svijeta. Skačite sa suncem, nekako će biti. Neka vas razum čuva, hrabrost i glad pokreće a vi se između njih snalazite dok se dan ukupnog vašeg vremena ne umori. .

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara