Kolumne

Dobro jutro 19.3.2019.

Jučer sam raširio jednu temu koja je započela s knjigom koja treba izaći pa se shvatilo kako je ključno pogoditi balans dojma i sadržaja jer bez prvog se neće knjiga prodavati a bez drugog ona nema smisla. Ali to nije samo do knjige, shvatilo se i to je do svega, uzalud živjeti neprepoznat a prepoznat i besmislen nije neko rješenje jednako. Tako je u poslu i izvan posla, tako je svakome izumitelju i krojaču, mi nemamo volje niti vremena prepoznavati skriveno dok ono neskriveno ako je isključivo do toga…

Uz Rostopoviča i Haydna ja jutros slažem svoje stanične strukture, papire i usmjeravajuće mailove za potrebe ove srijede i uloge i zadaće koje ona želi od mene i obratno, ima mene u obliku i vidljivom a ima i mimo toga, sve zajedno je jedan oblak osobnosti kojeg atmosferske sile vuku, tjeraju, šutiraju i pomažu a on se kao kamen bačen u zrak pravi da leti, unese u kapsulu sasvim osobnog sebe, opire se, jedri, strmoglavljuje se pa radi grifove kao brancin, svi to radimo na jedan način samo je uvelike lakše nama koji to ne krijemo pa se jasno vidi što nam je cilj, koga i koliko volimo, čemu i zašto stremimo. Prikrivenost osnovnog znak je slabosti i neodlučnosti a zaklon koji te osobine nude više je zaklon ubožnice nego grudobran. Budite jasni i sebi i drugima pa kud puklo. I bolje je neka vam zastavu rastrgaju vjetrovi i vukovi nego da sagnjili u podrumu a da se nije prošetala poljem, i tako imamo pravo na tri trećine utakmice.

Dobro vam jutro ove srijede, dragi. A sad kud koji, led na rijekama je popustio, idemo živjeti njihov silazak u dolinu, huk i zanos.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara