Da, sudionici ovog jutra, držimo se kreativnosti i upornosti jer nam je oboje potrebno da se maknemo s mjesta, bez drugog ne možemo nikako a bez prvog možemo neko “ikako” ali tako kako pivarska kola vuku oni konji sa širokim gležnjevima a i koji su sasvim čvrsto upregnuti.
Činjenica jest da su nam se singapurske i korejske vijesti ne tako davno činile tek razlogom za podsmijeh i osjećaj nadmoći jer, eto, mi idemo u Trst po traperice a u Graz po čokoladu a oni tamo stoje do koljena u vodi i jedu rižu, eventualno štancaju/štancuju upaljače, mi pijemo 4 roses iz čaša s debelim dnom i još šijemo barjake, istodobno smo i okretni i tradicionalni kao likovi iz pjesama koje pjeva Doris Dragović. Nemojmo se zavaravati, nemojmo niti misliti da će nas pregaziti kao križare ili proletere, pregazit će nas i gotovo jesu, jer živimo u narcisoidnom i učmalom polusnu i košmaru pletenom srednjovjekim idejama kako smo nešto veliko na razmeđi mita i očaja a koji zajedno tvore elegičnu smrt Zapada, teško je ovo zadnje izgovoriti a zadržati liniju krajička usta nenarušenu ironičnom sjenom.
Da. Možemo i više od toga “otići gore, jesti loše, štedjeti za fasadu i raspametiti se oko ponoći subotom na kakvu – tebi majko misli lete.”
Zato žrtvujem ovu jutarnju priliku za kakav virtuozni tekst koji ostavlja dojam bezvremenske uzvišenosti, ovaj put samo izgovaram jedno čvrsto – ne dajte se. Ne dajte se ne tako da budete ljuti ili veliki nego tako da budemo svjesni svojih cjeloživotnih prilika i imperativa razvoja, učenja, domišljatosti i upornosti, nadasve temeljene na svijesti da veliki porazi i pobjede nisu donijeli ništa bitno ako nisu noge postavile čvrsto na zemlju a čelo okrenule novom i razvojnom.
Budimo novi, originalni, znatiželjni i otvoreni. I dobro vam jutro upravo takvo, rastrčano i gladno uspjeha, znanja, optimistično i snažno.
Dodaj komentar