Kolumne

DOBRO JUTRO 19.1.2020.

Pa da, ja sam tražio uz Savski nasip kozačke eskadrone odmah kilometar uz Centralni komitet, u Brelima morska čudovišta i Drakene sa madraca na napuhavanje, da, i u sebi sam tražio Zagora i Fantoma a gledao sam iz jedne napuštene garaže uzeti ribičke čizme i ne završiti u Sing-singu. I prođe više od pola stoljeća a niti tajnog grada niti puta u središte zemlje a niti Zagora i Fantoma. A nisam u sebi konje štedio, i nitko ih nije štedio, i sve je bilo skrojeno za mene taman da iznesem i nosim. Samo je umjesto Gogolja i kozačkih eskadrona bio UMPROFOR i SFOR, umjesto Drakena i morskih nemani da ronim hobotnice i orade od niti kilogram i u niti pet metara dubine a najdalje do polarnog kruga i tajnih vanzemaljskih baza približio sam se uz nešto malo barbuta i tokajca u svilenoj košulji, u višim dvadesetim, u Mađarskoj sa zaradom od iznajmljivanja žutog starog golfa i mercedesa 123-ke ćoškastoglavima kraj doma za penziće. A opet je sve bilo pravo, ostalo je nešto reume koju ne priznajem i ne više od toga, i da ujutro fotografiram vrane a ne gavrana s pera Edgara Poa. Pa dobro. Neki put je bilo hladno i ovako. I te vrane ne govore, mogu reći da “kao da govore” pa to zapišem. I danas, ranom zorom, saznajem od Kineza o komponentama za vjetroelektrane a ne neki mandarinski kod, natežem se sa špediterima i ministarstvima a ne carem i Jabba the Huttem. A još je i sve pravo taman skrojeno, nekad mi se učini da i pretijesno ali brzo ja te misli rastjeram da nekako razbijem te ..kozačke eskadrone..na rate i ostane za lasagne dostavom i servis.

Ali još tražim tajni grad i još jedom nogom stojim u onom vremenu i pazim da me ovo ne prelije a niti osuši. A sve tako nekako i vi i ovi jutarnji Kinezi i svatko drugi, svatko živi svoje Alame i revolucije, i svakom su lijepi. I neka su.

Ajmo, dovršite svoje kave i male pelinkovce i gorke Vlahove, udarimo se po koljenima i ustajmo. Idemo u svak svoje Mramorno more krotiti svoje zmajeve. I, navečer, biti od uha do uha nasmiješen kao Simbad ili bar na tu stranu. I živjeti, živjeti svoje najbolje dane.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara