Kolumne

Dobro jutro 19.02.2019.

Ljude su uglavnom i uvjerili da i pametni i glupi, čak i ludi, da strastveni ili oprezni, da sve mogu biti na sasvim zadanih par načina koje biraju mahom …pa, skoro na zaokruživanje kao kad se personaliziraju likovi računalnih igara ili bira radna ploča za kuhinju. Ljude su uvjerili da i slobodni mogu biti na zadani način i da su im njihovi identiteti važni na način koji je mjerljiv i suh, nisu ipak primijetili da je slušati Haydnove ekspresivne Pariške simfonije dok izlazi sunce među dimnjacima, da je piti šljivovicu iz boce, da je tražiti kavgu, da je učiti jezike koji ne služe zapošljavanju u građevini, da je sve to međusobno sasvim moguće, da ne smeta, konačno da se može sasvim besplatno i ugodno hodati na Zelingrad i osvrtati se sasvim u duhu Goetheovog vremena a da neće zato manje zaraditi ili izgubiti posao. Nadasve da smiju biti u ovome topli, ne cmoljavi nego topli i maštoviti kao dodir ruke na leđima u prav čas i kose na ramenu, da smiju i mogu biti baš oni.

Zato vam osobito preporučujem da skinete konjima svojih misli i radosti sedla i razvežete ih, legnete u travu svojih unutarnjih polja i dišete duboko i budete topli i neustrašivi. Sve je gore nego dvoje- stajati po strani i živjeti bez zanosa. Držali dijetu, sklapali motore gordih tegljača, servisrali kućanske aparate ili vodili lanac restorana…ne ljubili nego samo pisali i očekivali pisma, budili se kraj voljene i grizli je po ramenima da je probudite ili živjeli brzo poput čikaškog dandyja iz doba Mae West…uzalud sve ako nismo topli i strastveni i ako nismo mi baš mi. A biti mi znači ne misliti da trebamo biti nešto drugo i ne usuditi se biti baš mi jer ne znamo kako će to tko doživjeti.

Dobro vam jutro, voljeni, bit će dan lijep i bit će vam dobar takav. Hvala vam i što čitate Odjek i podnosite me. Raširite ruke i hodajte u dan.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara