Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 18.7.2021.

Čuješ li grlicu, u samo svitanje, kako pjeva. O svom životu uz Savu, o jutrima istim takvim, kakvim me redatelj prošeće uvijek iznova. Još od mojih prvih dana. Pa me razgonio, skupljao kao lopaticom za ugljen, nikad baš predaleko, nego ovim zemljama od Beča, Dobove, pa do Peloponeza, i Pešte do Genove, tu me učio i zimi, i nadi, i pijanci, i ratu, i nesreći, i nekoj moći lažnoj i kvarljivoj kakva i jest moć ljudska. I uvijek me vraćao, ne kući, nego ovim banderama na kojima i o meni netko u svitanje pjeva.

Ostavljao sam za sobom knjige i medalje sa prvomajskih kroseva, stare karte za kino i gelere zamotane u rubac, ljude, dnevnike pisane u rokovnike već dugo mrtvih valjaona  i čeličana, omote ploča i rukavice za full contact, svu kazališnu opremu svog boravka među rijekama i barama dunavskog sliva.

Pjevaj, mila, o svima nama, i o zadnjem tko čita moje verbalne pirografije, dopri  kroz prozor bolničkih soba, u dječačke snove i tišine umirovljenih radnica tekstilne industrije, u zbornice i zatvorenu gostionu K Zagorcu gdje je nekad živo bilo.


Dobro vam jutro, svi koji u leđima nosite žice koje na ove tipke zatresu, ne sviram ja njima. Neki demon vremena svira, u kućnom kaputu, što živi na otežalom pregibu noći i dana. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara