Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 18.7.2020. (a i danas posebno jasno kako stvari stoje)

U pravilu se budim prije drugih, jedna sklopka lagano udari naponom i zazuji, čak bi rekao da neku vrst repetitora svatko ima u sebi i koji svatko jest, svatko širi svoju osobnu  prirodu kroz sve odnose, topline, izazove, trpeljivosti i nesporazume koje imamo s drugima koji u našem orbisu, u našem svijetu postoje. Čak oni koji me samo čitaju ili niti to, do svakog dopliva bar jedna zraka a tako i svakog od nas. I ili ga razbudi makar malo, ili tješi ili pecne ili bilo kako dotakne, ili samo umori.

Ipak, u prvoj bjelini jutra, tek osjetim kako u miru primam pakete one čudnovate životne sile da me pokreću i da, kao kroz lom svjetla, odskaču dalje na način koji sam opisao, svatko će to svjetlo sam pak primiti kako sebi tako i tom zrakom a onako kako zna i kako on jest pa time i jedino može. Meni je bar dano da ono što od te kozmičke zrake se kroz moju unutarnju leću rasprši dalje najčešće bude od one svrhe od koje korak ubrza, prsa se stegnu i s više u sebi “da” nego “ne”. Ali prvo, i u svim tim amperima nastane negdje među rebrima snažan i stabilan mir. 
Da, svi smo odašiljači i veze, svi smo dizne nečeg općeg a što kroz nas i kodirano, obojeno i namirisano  nama kao jedinstveno svojim, putuje dalje.

 
Dobro vam jutro, kristali, oblutci i krhotine stijenja, vi bljeskovi sila što se pune i prazne među zvijezdama.  Što kroz nas dišu.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara