Fotografija je sinoćnja, pokazuje trenutak kad puni mjesec natkrili dimnjak zagrebačke toplane, ništa dakle dramatično….učinilo mi se zgodno, kao prizor iz kakvog SF filma, nije li? A sjetilo me kako sam u jesen 1991. uzaludno davao znak baterijskom svjetiljkom smjenjujući trojicu na jednom izbačenom položaju, već sam mislio da su stradali ovi koje sam došao zamijeniti, a oni su gledali u nebo prema Karlovcu, i jedno čudesno svjetlo koje se premještalo nebom nevjerojatnom brzinom, čak skrećući pod pravim putem. Čak su nas (putem Motorole) zvali mrski neprijatelji u panici ..da nas pitaju što je to, bilo je to svjetlo između nas. Za koji dan je hidrometereološki zavod tražio svjedoke, mi smo imali druge brige tada. I tko zna što je to bilo, ljudsko nije bilo sigurno…ali druga je stvar zanimljiva, bilo je u tome nekog tihog zadovoljstva za nas, jer…postoji nešto iznad i izvan nas “što nas gleda i nadlijeće”. Postoji u nama svima taj osjećaj mira “ako nije naša zadnja”, i danas se ta noć prepričava, od Lasinje prema Švarči taj čudesan prizor, eto, zapričali smo se.
Ugodan i sretan vam ispao današnji stol za roulette, crveno crnih, par-nepar, ili već brojeva i znakova kako se kladite. Ja bih bio zadovoljan da nam svima izađe rezultat solidan, ne pretjeran da nas pokvari do kraja, niti premršav da nas obeshrabri previše. Idemo.
Dodaj komentar