Jučer sam naglo trebao odjuriti “za Brod” na sastanak , resko se i veselo čuo misteriozno nepredvidljiv motor mia belline u vožnji natrag i odmorila se dok sam ručao u društvu suputnika u Citadeli na istoku Zagreba, dan je završio večerom s Borisom i Draženkom i u četvero smo ih Lovorka i ja ispratili za Teksas. Boris je pokazivao svoje unikatne čizme i kako je njihov vrh upravo olika kakav je upoznao legendarni Tombstone, oni su strastveni world wide foto-putopisci i pustolovi, violinist i knjižničarka prštavog humora stvaranog u vremenu kad je Zagreb bio prijestolnica fakinskog duha i đimistanićevskog akcenta, još smo mi dugo razgovarali u dvoje i odspavao sam tek koliko kratko koliko maršal Žukov u prvim danima bojeva na Kurskoj dugi. Evo slušam Vivaldija i «Filiae maestae Jerusalem», Baggins drijema a jednim okom gleda kao vjerni pilot kraljevskih zračnih snaga i ja čekam kud će me i kako nositi dan nakon sastanka u osam. Fotografiju sam ulovio jučer rano u vrijeme svitanja, tko me pita u trku kako sam ja ću poslovično reći “borbe traju”, dan će se razmahati u jednom ugodno kompetitornom registru a kad se približim njegovom drugom dijelu i krenem “po nju” će ga prekriti onaj svečani a sadržajni razigran mir koji je i moguć svakom samo s jednom osobom. Na sve ovo stalno će stizati i kretati poruke za prijestolnice ex republika ex države začinjene njima bliskog humora i naše mediteranske, južnjačke patetike za koju držim da je s elementarno usađenim pokrićem. Ergo je četvrtak, veliki je tjedan našeg zapadnog kršćanstva, ja već vidim kako se kronosov patuljak penje zapuhati u horn of Helm Hammerhand dati znak da je radni tjedan realno gotov i da sve malo utihne i da budete usporeni, osobni i bliski kao likovi Gogoljeve novele o Ivanu Ivanoviču i Ivanu Nikiforoviču, vidite li ga kako se son of Gloin penje i kako je taj trenutak blizu?
Dobro vam jutro, mili, dobro vam jutro. Drugi put ću se ustati po drugi nes i vidjeti kakav to otok nepokora otkriva moj dlan da sam ga zaobišao kod brijanja, sve kreće, opašite se i krenite u ovaj četvrtak. I čitajte Odjek, moju literarnu i virtualnu spravu za mučenje koja vam je ipak, ponekad, usprkos svemu, draga.
Dodaj komentar