Kolumne

Dobro jutro, 18. 2. 2020.

Jeste li kad zaspali u jednom raspoloženju a probudili se u drugom? Naravno, pa često bude tako a i čitavu noć ste disali, pumpali krv, probavljali, i još su se pozadinski filmovi vrtili koje ste sanjali pa zaboravili ili ne. I sve se to odvija bez onog na što najviše računate, na sebe svjesnog sebe, na ono što zovemo i uzdižemo kao svoju namjeru i volju i to što gordo zvuči u Čovjek je toliko ograničenog utjecaja na nas, toliko sićušno i frustrirano, evo ja i u ovom tekstu vidim tog komadića cjeline… pa ja mu zapravo i skoro tek diktiram. I kako da se ljutim na drugog kad je taj drugi rođen i odrastao i meni na putu a da niti on niti ja nismo tu birali nešto posebno, ljutim se na igru, kao na konzerve koje gađam loptom na desetoj razini i one se ne prevrću pa moram iznova na deveti. I kako da se ponosim kad… znate, ja analiziram puno kako to mi nešto uspijeva a nešto ne i više to netko kuha pa mi ulije dok spavam u venu nego što ja to pomičem brda i granice.Dakle trčim trim stazu i gledam kako se moje zadanosti nose sa stazom, tu na toj točki dodira mojih zadanosti, travnjaka i drvenih zapreka je jedna leća tanja od papira i ona traje dok sam tu na onom što mi se čini zemlja, to sam ja. Eto, i gipkost pred zaprekom, i osteoporoza, i hrabrost i gdje je štand sa cedevitom, to je izvan tog ja a ja uči i snalazi se. Uči da je tako kako pišem, ovo ostalo uče ovi drugi slojevi. I oni mi nalažu da vam kažem i jutros…dobro vam jutro i budite bodri i hrabri, trčite svoje trim staze a čim ovo čitate i ja sam jedna grana na njoj ili nenadani zvuk ili zraka jutarnjeg sunca. Dobro vam jutro i promatrajte ovu predstavu režiranu baš za vas da vas učini boljim. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara