Kolumne

Dobro jutro, 17.8.

U svojim jutrima osjetim se prvo neopisivo tjelesan, motor pod prsnom kosti, omotana debela bakrena žica oko crne špule i par štipaljki koje se propnu veselo kad se priključe nabojem kao mladi jarci jednogodisnjaci. Ali taj izvor nije u meni, niti tih čvrstih amperskih paketa niti misli niti ikakvog fluida niti ičega, samo ih primam i propuštam, isijavam i krećem se. Svijet je apeironska sferna i neumorna cjelina u kojoj sve odzvanja, kruži i odbija se, vraća i okreće se, muzička kutija i sat.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara