Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 17.7.2020.

Čuje se jutros kroz prozor uporan i težak, jak zvuk kiše. Onako težak i jak kao da hoće kiša nešto važno reći pa udara uzbuđeno po listovima, po asfaltu i krovovima, ponavlja u svom huku poruku uvezanu tanjom špagom, samo po nekom algoritmu prekrivenu nepotrebnim dobama da pa ju čuju samo jako svoji i jako izgubljeni. A svaka kiša govori da predstoji sunce.
I u nama neka izlazi sunce. Neka ga njegova svjetlost propara i ukaže se na vrhu našeg unutarnjeg prijevoja kao zaljubljen, od svijeta odbjegao jelen. Daha lakog da ga ne izda, koraka lakog da ga ne sustignu. I neka u čas tek zastane pa krene naglo i samovlasno gord i prsat mimo staza i puteva, mimo šumskih  transverzala i zasjeda, slobodan i lijep. 
Dobro vam jutro, rahle duše ljudske crtane tragovima i izmarane sušama. Svićite svoje najdublje zore, vjerujte i čekajte. Tu su prve boje i slobode vaše, zagubljene ali blizu. Pod novinama i u prašnim kutevima odložene vaših životnih radionica i ateljea. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara