Kolumne

Dobro jutro 17.6.2019.

Jučer sam za vrijeme i poslije nedjeljnog ručka boravio u stanju one ležernosti u kojoj se nađu ljudi čije odgovornosti i zadaće odjednom uzviknu- znamo mi da nas nosiš stalno i srčano ali pobacaj nas danas po travi i odmori se kako voliš jer ništa nemamo od toga da nas i danas nosiš. Moju SPQR ( Senātus Populusque Rōmānus) majicu ja sam dizajnirao (a jedan studio po mojim uputama isprintao) kao znak moje dugogodišnje parodije da sam pojedinac toliko neovisan i nepripadajuć sustavu (ali revan i uobražen, nikad član stranke niti nečiji zaposlenik), da činim sam sustav za sebe. I to toliko kompletan i svestran da se proglasim nasljednikom Rimskog imperija starog vijeka, čak i pretorijanskim njenim dijelom. Ali danas u miru ručka s dragom, uz podršku prijatelja i saveznika, ipak i s čašom, u pozi i maniri parodije na rimskoga konzula čija je misija uvoditi i braniti konstruktivna rješenja u barbarskom svijetu kaosa, podivljalih medija i primitivizma svake vrste, discipliniran i gord, rugajuć i sebi i drugima i suprotstavljen svakom defetizmu i kukavičluku a predstavnik kompromisa ipak u jednoj ukupnoj punokrvnosti…ah, pa tu je sve izrečeno kako se u tom paradoksalnom opuštenom narcizmu osjećam. Ipak već drugo jutro ja moram posegnuti za kratkim gladijusom i štitom i krenuti među plemena, klanove, bande i čopore balkanskog XXI stoljeća, stati između korisnika mojih usluga i njihovih problema i stvoriti prostor i da svima bude dobro a i prostor za sebe kao donositelja tih rješenja. Pa kako da se drukčije identificiram nego kao mali monthypythonovski imperij veličine orahove ljuske koji uvodi i zastupa smisao, razum, znanje i po malo i sebe u prostoru kaosa koji me okružuje..prostoru tranzicijske i kaotične provincijalne Europe između junckerovskog i putinovsko-trumpovskog “must be”, žonglirajući i pomirujući banke i ministarstva, odmetnike i zemaljske vlasti, plivajući danju i noću uz, mimo i kontra struja i kurenata poput gnjurca, propinjući se poput mungosa i ukopavajući se poput gerile koja je ipak odrasla na Heineu i Puškinu. Eto. I uvijek nešto dokazujući, pomirujući, sprječavajući i protu svake inercije i onog kiselog Ph kroz koji svi mali mačevaoci moraju puziti i protrčavajući, protiv onog stava uprave ” ništa ne valja ali nećemo mijenjati”, ali i istog stava prosječnog pojedinca as well.

Na sve ovo smo objavljivali razdragane općeljudski nadahnute, ljubavne i patriotske glazbene priloge na društvenim mrežama, nikako ekstremne i vulgarne ali naše, gledali kako odjekuje jedno ukupno “ne”, kako društvo vjeruje ili u ekstremizam plemena ili u negaciju svakog identiteta osim onog smrvljenog i bezličnog i sakriva se između lažnih profila, jeftine koketerije i zaplotnjačkog neodobravanja, pa znate što…svijet je jednostavan zapravo. I svodi se na to temeljno “biti ili ne biti” danskoga princa Hamleta. I odlučno a decidirano kažem svakome- zastupam opciju Biti.

Dobro vam jutro, živjeli, držite se i hodajte naprijed. I budite, i budite.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara