Kolumne

Dobro jutro 17.4.2019.

U živim ogledalima nad čvorovima puteva podzemnih voda, u jutrima, podnevima i sutonima, u vašim i mojim sudbinama, u tihim močvarama uz Savu i njenih pritoka, isti sat kuca, sipi i okreće. Gdje god pogledao ili prošao ja stojim u istoj struji ukupnih dana svijeta kojima ne znamo potpuno niti početka niti kraja. Vidim sebe, i ocrtan trenutak ogledala što kroz nas traje kroz slike što nas opisuju, mimoilaze, koje jesmo. Gdje god pogledao vidim i sve nas, vidim sad i vidim uvijek, iz svakog pojedinačnog prizora vodi nečujan kanal u svaki prizor koji je bio, koji će biti, ili je moguć ili je mogao biti, iz svakog unutarnjeg bljeska gdje se stvara ili će buknuti zbiljom i iza svake stranice zbilje kako ju prati započeta rečenica ili vodi nedovršena. Sklad u neskladu i ukupni mir među svjetovima što su jedan svijet koji drijema i diše, živi i traje.

Sve je više moje tjeme u svijesti te bijele svjetlosti iz koje se sve pokreće, sve su putevi kojom se ona lomi, protiče i pokazuje meni bliži i jasniji, sve su moji koraci manje meni zagonetni kroz koje se ona otpušta u nijemu tvrdoću ovozemaljskog tla.

Evo jutra, prijatelji znani i neznani, pritoke istih delti i izvora, evo jutra vi ptice čije se putanje sijeku i isprepliću. Uzlećite u svoja jutra, budite snažni i gromki, budite u svojoj sili mirni i slobodni, dišite život punim plućima. I nosite najdublji mir čvrst i sjajan kao grumen zlata.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara