Kolumne

Dobro jutro, 16.8.

Vuku se nebom nocni obrisi nada, obećanja misli i razočaranja snivajucih, poput konjičke kuhinje u povlacenju, razvučena i meka bića podvodnog bestijarija. Potučena od strasti života, smrtnog a nepobjedivog, koji nadire i ne predaje se. I budi u meni zaspale male grenadire, oni se umiju nasmijani i otrče za danom nošeni onom glađu za životom kojom kraj rijeke jedu konzerve seoske djevojke i vojnici skupljeni tko zna od kuda i zasto. Na lažnoj granici svjetova.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara