Kolumne

DOBRO JUTRO 16. 4. 2020.

Život više nikad neće biti isti, gospodo. On će popustiti svojim ograničenjima ali ona postaju i nova struktura budućih godina.  Zvuk ptica sve je dublje u sobi kako su nastupile mjere karantene u gradu, jezero je sve bliže, snovi su sve jasniji i intenzivniji. Podsjeća život na periode kad sam se ostavljao duhana pa su okusi postajali jači. I moje odluke su sve logičnije, korjenitije i staloženije, i crte na krivuljama elektroencefalografa, i govor prolaznika je sve razgovjetniji koji dopire iz daleka od prolaznika. I moji razgovori sa klijentima, saveznicima, Hong kongom i Šangajem, sve je jezgrovitije, uglađenije i mirnije. Kao da je nešto naglo zamrzlo i protreslo košaru neke ukupnosti i mene u njoj pa mi ju pružilo iznova. Više nitko ne prelazi na ti u toj uređenoj a sasvim staloženoj stvarnosti u kojoj je nestalo svake groznice i njene konfuzne prisile. Ali i dalje se pozdravljam sa susjedima u prolazu tiho, suzdržano i srdačno, i dalje ne znam kako im se zovu djeca i imaju li ih. I dalje se šalimo mi što smo se nečim odabrali na temelju sličnosti ali čak i mi to činimo pažljivije i s više jedne obostrane uvažavajuće distance. 
Dobro vam jutro, ne brinite, snaći ćete se. Vrhunac ovih komunikacijskih ograničenja će opasti. Ali njih će preživjeti samo čiste i snažne linije stvarnosti i nadograđivati se u svačijem životu. Svakom po njegovoj mjeri i kroju kakve je uvijek nosio u sebi ali ih od buke navika nije poštivao. Konačno od buke motiva u koje je sebe uvjerio da su vjerodostojni pa je svemu i bar za malo pridonio. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara