Kolumne

Dobro jutro, 16. 2. 2020.

sdr

Nešto o tome kako se učinimo doraslim. Opatijska rivijera je moja najintimnija slika u ulozi remontnog zavoda, on je istodobno kazališni i introvertirajuć a ipak sam bio i mala atrakcija kupajući se u još zimskih osam stupnjeva mora, konačno sve sam pojeo za ručak kao pravi junak. Postoje li ” prave stvari” među koje se vraćaš sa takvog vikenda a odmah idem dalje na sasvim drugačiji put? Ne, prave stvari su koje te servisiraju iznutra tako da kad uhodaš u stvaran svijet se ovaj nestvaran dokaže pravim. Ne jer te opustio nego jer te otpustio.Postoji odmor koji samo linearno djeluje, on spusti količine mliječne kiseline u našem crvenom mesu i odvoji nas od ostalog vremena zaboravom na njega, iz takvog stanja odmora se vraćamo teško se s njim opraštajući. Postoji i odmor koji produbi kotito naših potoka, on nas rastavi, razminira, opet sastavi, on nas učini spremnim i smirenim. On je u svojoj srži upravo mističan i ja se njime odmaram svugdje, tu mogu tek više i dublje ali on ne zaboravlja svijet, on ga razotkriva.Svoje rane strahove i čežnje ja njime ne odgurnem nego ih tretiram kao stari Rim germanska plemena, nadjačam, shvatim, regrutiram u saveznike kao svoj ravnopravni dio, vraćam ih kući u zgradu razuma, nema razuma koji ne rasplete čvorove nerazuma, koji ih ne inkorporira u cjelinu. 
Dobro vam jutro, nemojte potisnuti u sebi ništa. Vratite odbjegle dijelove svojih cjelina u trajan mir pa i sto puta iznova, pa i ako vam se čine strani. U sjene vlastitih dubina i njene zasjede može se ući samo gol i blag, svoje demone smo sami- ili privukli ili othranili. I oni će ostati dokle ih ne otpustite. Dio će nestati i dio će pitati kuda da idu i što da rade jer to nisu bili nego džepovi nepriznatih nas.Dobro vam jutro, moji prijatelji.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara