Kolumne

Dobro jutro 16.11.

Ima noći kada se more smiri u prve pećine i utrobe svojeg ja, prespavati do jutra u  tišini svojih ranih otkucaja i mira. Oplete plitak korijen morskih trava potamnjele cijevi naših plamenika bez i jedne riječi, rašire se zapešća izmorena paljenom žicom krivonogih opreznih pikadora i dočeka dan.

I gle, vidim već nebo kako razgoni noć,  bliješti kao leđa snažnog brancina od porta.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara