Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 16.1.2022.

bsh

Dok još Zagreb spava, ja prošetam Bagginsa, sjednem, i pišem. I evo, pišem kako je bilo noćas, a i danas nam je namjera tako. Jeli smo noćas tortu, slušali Schumanna i Rahmanjinova, i našeg nebeskog zaštitnika Chopina, pili smo vino, čak ne neko razvikano, postoji u mom unutarnjem svijetu jasna svijest da uz Chopina ne leži preskupo vino, kao što uz ..ne znam, Wagnera ne idu, nego betonski utezi, jer je misija i smisao drukčije promašen.

Našao sam snimku Šaljapina gdje pjeva onaj dio koji najviše volim, “Где страданья нет, где вражды запрет”, vodili smo čitav dan polemičke dijaloge o liberalizmu, o feminizmu, o svojim Kinderszenen, o dubrovačkom Boninovu ranih 2000-ih, u doba jakog juga, i njegovoj burevjesnoj i ambijentalnoj dramatici…o plavoj boji u slikarstvu opsesivne figure moje djetinje ljubavi prema slikarstvu koji se zove Andrea Mantegna, meni…..meni je Bog dao, naglo i iznenadno, da mi bude, upravo u najosobnijem dijelu moje životne crte, kako sam oduvijek htio i sanjao, je li bio nečim raskajan ili što, ne znam, možda se u čas nečim razljutio, i rekao- ma, briga me, dajte Vanji, kao da se zaustavio na nekoj zaprezi, pa odjurio dalje.

Organizirali smo prijevoz majke i djeteta u jednoj aktivističkoj stvari, uz pomoć nekih naših plemenitih i odlučnih ljudi, i kojoj su se drugi rugali, jeli sa drvene daske, proveli dan.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara