Jutros su se u meni borili samozatajni i krotki ja protiv onog mene kakvog me svi i poznaju a koji je za nijansu manje samozatajan i krotak. I taman je ovaj prvi zaustio reći- pa nećeš valjda i na kolumni “Dobro jutro” spomenuti da ti je rođendan danas kad ga je ovaj drugi, originalni, tako zahvatio krošeom da je i pobijedila ta, opcija koju je taj pobjednik zastupao. Ali je dodao- pa ne hvalim se, majmunčino, svi imaju rođendane. Ali smijem slaviti. Ovaj koji je izgubio meč ga nije čuo, on je sanjao Palm Springs.
Ergo…uz zvuke Strausa počinje ovaj dan a prebivalište raznih autora glazbe koja će me pratiti danas mijenjat će se europskom transverzalom do ponoći u smjeru NW-SE a kvalitetom će se mijenjati smjerom kojim djeluje na površinu zemlje gravitacija, dan će završiti oko ponoći i s melosom područja koja su još u predpristupnom procesu priključenja EU, “Iznad Tešnja”, dakle, ali i “Kada umrem umotan u bilo”..i bolje. I dikcija se junaka mijenja s razdraganošću ali tek smo ljudi a dio protokola u poslovnom prostoru 14-17 bit će još sasvim westminsterski, s malim iskorakom u sve one stvarnosti koje obilježavaju višeslojnu prirodu našu.
A vama, dragi, svako dobro do zadnjega. Hvala što ste lijepi i rumeni do zadnjega. I što čitate Odjek hvala, moje nadriliterarno paraesejističko čedo. I svakome tko je hodao vremenskom crtom jednog…uistinu lijepog života.
Dodaj komentar