Kolumne

Dobro jutro 15.6.2019.

Nad Savom sve u meni zapjeva i sve se u meni zamisli. Snažna i lijepa, poznata toliko, ona podsjeti svojim otvorenim sjajem prve jutarnje bjeline da koliko god i kako god se dovijao čovjek pretrčati svojom životnom stazom da su njegove životne istine ipak jednostavne i njemu sasvim jasne. Podsjeti i da te čežnje i planove, to svoje ja dakle, on ne može sebi sakriti i da ga u toj jasnoći prati trajan mir to više što su kutevi ringa koji živi jasnije postavljeni pa da je bolje u njemu i dobiti poštenih batina nego si slagati da su mu vlastite strane svijeta nejasne ili da je prema njima ravnodušan, svi mi znamo u sebi što zašto hoćemo. Kao čunj u ruskoj kuglani povijajući se i uspravljajući, mi želimo biti u jednom čvrstom a vrelom zagrljaju, želimo biti dobro, želimo biti oslonac i kad nešto uspijemo želimo dići ruke i popiti čašu vina. A što bi drugo željeli.

Ah, tu sam razbijao led na lokvama prije gotovo pola stoljeća i tražio dokaze starih ili vanzemaljskih civilizacija, tu sam trčao dugo i bezumno ne bi li postao plavokosi neustrašivi Brit Steve Cram i prekrižio bi se prije utrka i crosseva kao Salvatore Toto Antibo iako nisam to drugdje radio i iako to drugi nisu radili, bio sam u tog Kalabreza gotovo zaljubljen, tu sam slušao kad su počeli grmiti topovi s juga i znao sam da će me taj zvuk privući i odvući njima bliže, s tog mosta sam se opraštao s najbližim, sa svojim i s nepoznatim mrtvima kad bi ih se sjetio i sa poglavljima svezaka svojih prošlosti. Tu sam i jutros u pet pakirao na Mostu slobode i udahnuo duboko. I znao kuda idem i zašto, čiji i zašto, možda nisam u svemu znao kako ali sam znao da hoću. I da sam posve jasan i smiren, gladan borbe i života koji mi je još preostao. Da jesam.

Dobro vam subotnje jutro, svima koji čitate, svi imamo priliku, svi imamo prednost da smo jutros živi gdje se god na licu zemlje probudili. Svima želim neka budu sretni i čvrsti, jedri i uspješni, jasni i ponosni. Jer svaki sretan čovjek gdje prođe baca odsjaj na sve druge ljude do zadnjeg svog daha. Pa i kad se popne među zvijezde pa namigne u noć.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara