Osjećaj zime temelji se na činjenici da je zimi najveća temperaturna i svaka razlika između boravka u kući i boravka u prirodi, zato zimi posebno prepoznajemo s jedne strane duh ognjišta, kamina, doma i pripadnosti….s druge posebno osjećamo prizore divljine, mećave, neukrotivosti planine i svoje. Da zimi su ove dvije slike najudaljenije, zimi su blagdani i medenjaci, poznate ruke koje raspodjeljuju kokošju juhu i čaj u krevet, ali zimi su i ruske romanse, stepa, saonice koje vode u bespuća a na njima mi uz bocu votke i razdrljenog krzna poludjeli od slobode i strasti. Ljeti je u kuhinji i kilometar dalje temperaturno i koloritom sličnije i ono nema ovaj simbolički naboj podvojenosti kuća-izvan kuće. Zimi su pripadnosti izraženije i slobode izraženije, naravno i naličja u oba slučaja to znači u prvom slučaju rušenje od umora pečenja kolača i ispunjavanja želja, traume, jed i zaplakanost sa svih strana…i chaplinovski prizori samoća i jada, smrzavanja u sobi i glad. Okolnosti centralnog grijanja, božićnice i jakne od perja, božićna sniženja i TV ove su kontraste vrlo uvjetno približili, mi ipak imamo četiri osnovna zimska ugođaja- toplinu zajedništva, muku zajedništva, razdraganost slobode, bijedu slobode.
Ovo prate i glazba, film, likovnost i usmena predaja uz crno kasačko pivo s kolegom…pa na “tko će biti” su 4 glavna odgovora ( svi ćemo biti plus sjaj u očima/ svi ćemo biti uz pogled želučanog bolesnika/ imam ja plan za sebe uz dvosmislen pogled irskog mangupa/ imam ja plan za sebe uz dvosmislen pogled koji gleda u stranu i dolje).
Ovaj odličan i duboko smislen pregled četiri oblika zimskog i blagdanskog ugođaja ne bi bio toliko dobar ako bi se prešutjelo još nešto bitno a što vrijedi u sva četiri njegova oblika, to je obaveza pretjerivanja.
Tako se u opisima svih stanja bude osobito uzvišen i tronut- dakle Stille Nacht, heilige Nacht, svi tepaju, u objavama oceani srca i poljubaca i nabrajanja, ulicom kruži miris vanilije. Jednako, običan odlazak na Medvednicu i Sava eskimo na 180/90/15 i gore zagrebački odrezak prikazuju se kao izbijanje Jack Londona u polarni krug, okruženog kurjacima i urlicima sjevernjaka koji lomi stoljetna stabla dok se Wagner izvlači iz grobnice da bi nazočio herojskoj sceni slobodnog i nesavladivog čovjeka.
U svim ovim mogućnostima je jedno nepobitno još jednako i zajedničko- prođu. A vi, krtice i skočimiševi, medvjedi i jelenski puče, vama dobro jutro. Subota je, još sve stignete, ljubite se, volite, šalite na svoj račun što više. Jedno jer je zdravo a drugo da bi stekli moralno pravo smijati se i na tuđi a što nam je svima milije. I čitajte Odjek, on vas grije u zimskim večerima, na mobilnim uređajima ga otvaraju drvosječe u snijegu, graničari, imigranti, lovci i krivolovci, mitska bića i mahovina.
Dodaj komentar