Možda su naši dani jurnjava i pucketanja čestice kroz eteričnu cijev brzinom koju i ne znamo objasniti i ona vidi iz svog svjetlovodnog bljeska čitav svoj svijet kao veliku plovidbu a živi trenutak koji je toliko brz da je zapravo neomeđen drugim vremenom i razbija ga sebi u tisuće sati boja, ljepote i sudara kako se val razbija o kamen pod suncem. Ako je i tako…ovo jutros zovemo četvrtkom i njegovim svitanjem.
I mi prepoznajemo poznate glasove, glazbu, miris peciva koji dopire kroz prozor, planove što ih držimo među dlanovima i grijemo ili one kojima želimo protrčati do drugog dana gdje će nam biti bolje i gdje ćemo opet noćiti zadihani, kao u lisičjoj rupi i proviriti u slijedeći.
Zato udarajte u kotače svojih malih lokomotiva i vagona da budu vijci stegnuti i zvonki, penjite se spretno i mladalački, ubacujte ugljen snažno u peći, krenite u dan. I volite. Volite snažno, privrženo, raspjevani budite i hrabri kao medvjedi.
Dodaj komentar