Kolumne

DOBRO JUTRO 15.10.2020.

Kad kiši i okruži, kad nešto stisne i probije, ja vjerujem u dvije paralelne vrsti izlaza najviše. I to vjerujem uporno i neumorno i iznova i svugdje, u svemu, zapravo religijski.

Jedno je neko solomonsko rješenje kakva su rješenja s kakvima se trči zadihan pa ga se nosi u torbi i kad se stigne u zadnji čas već negdje onda se voda povuče, zmaj kihne, gusari pobjegnu a vanzemaljci se samo pogledaju i počnu smijati i kupovati suvenire. I da ću ga ja smisliti. Ali dobro, to je staro koliko svijet… taj mit, on sam i nije dovoljan. A drugo je da stvarnost nije crtež nego neko 3D impresionističko polje pa ću u onom prostoru između graničnih prijelaza gdje budu i Duty free dućani  ja ovo prvo ugurati kao neku drenažu ili kakvog podmorskog mekušca i stvoriti to rješenje na sasvim nov, možda i nesavršen način. Ali će “bolesnik biti bolje”  A u što vi vjerujete? 

Uz ovo gore možemo reći i da to nije vjera u sebe kao sebe nego onu silu koja taj lucky punch pokloni nekom jer je u takvom mentalnom stanju a da ja imam uvjete. Dajte i vi tako vjerujte. 


Dobro vam jutro, listovi javora, pa vidite da nismo neki Nibelunzi, Argonauti, Makabejci, da smo tek smrtna i šepava bića. Ali baš zato, jer to je naša prednost. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara