Kolumne

Dobro jutro 15.1.2020.

Kad ga uokvire kako neće, kad ga stisnu i natovare, čovjek se na razne načine snalazi ili posegne za svačim da mu bude lakše dok mu muka ne uraste u meso. Igra nogomet, prati nogomet, pije, svađa se, hoda planinama, ide na jogu ili biljar, možda u teretanu ili već kako. A možda i kuje planove i kopa tunel iz tih prilika u bolje, istodobno s ovim svim ili ne. Mi ipak ne znamo jasno reći koje je to idealno stanje koje bi htjeli, evo probajte. Što je to što bi sebi ili nekom htjeli tako da znate kad bi tako bilo da možete reći kako bolje ne postoji. Pokušajte.

A do tada, evo, sunce šalje dječake s bakljama da optrče krug zemlje i primite poruku – dan počinje, pokažite se.

Meni počinje znatiželjnim mirom koji će se razbuditi u nervozan poriv pretrčati sve zapreke koje mi je kalendar zadao i koje pokrajinski suci još dodaju, kao kenijski trkač na 3000 stiple, kao debeli scout na izletu, kao iskusan turski dučandžija što iz šatora prodaje lonce vojskama što se povlače kroz njegov gradić negdje palac duboko u ljetopise i prošlost.

Idemo, vatrogasci svijeta. Idemo za svojim zadaćama, u trku uzimajte kacige i azbestne plašteve, nasmijte mi se u prolazu. Ne treba za to razloga.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara