Kolumne

Dobro jutro 15.1.2019.

Da, mi si jesmo poput priredbe planeta u planetariju tehničkih muzeja. Različiti smo površinom, kemijski, masom i temperaturom, vrtimo se, u svojim smo zavisnostima i sve to pulsira, svijetli, tamni, važni smo si, međusobno smo si privlačni i odbojni a i svi smo jedna školska priredba za vrijeme koje jedemo krišom slane štapiće, štipamo se i zadirkujemo a onom što vidimo i ne vjerujemo previše. Ali pa što.

Na sve ovo ipak smo i u dobrim rukama, nekako se to i sve poklopi i rasklopi a oduševljeni glas kustosa nas prati i opisuje uz zujanje dijaprojektora dok se vrtimo na svojim stolicama u svojim gladima, strasti, strahu i sumnji, u svojim malim narcisoidnim ispadima i pamtimo sve kako nam se svidi i poslije svega mi idemo kući ma što to značilo.

Evo, dragi, utorak ne čeka. Koliko se god rano ustao čovjek da ga preduhitri ili čekao da zaspe, tu je. Jednako je tu svakome a mi uz cedevitu i s velikim škarama izrezujemo iz kolaž papira oblike koje lijepimo na svoju vremensku crtu, prsti su nam u ljepilu i mi ih brišemo u nogavice, stolnjak, papir i kuhinjsku krpu, uzalud sve. Dobro vam jutro. Čitajte Odjek i u dan. Bit će sve dobro.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara