Kolumne

DOBRO JUTRO 14.8.2020.

Svatko ima svoju staklenu leću veličine hrušta punu slika koju vidi, čuva i nosi gdje god prolazi. Samo je privid da te slike  sam bira a i nitko u tom vrtu  ne kosi ili zalazi u njega, većina i nije svjesna da postoji.Nekom je puna ptica što slijeću na krov vrtnog paviljona, nekom zvukova  prozora što udaraju u noći, sve kako koga dohvati i obilježi, nekom je pusta bolna bjelina poput zida prigradske klaonice. Ili boja cirkuskog vrtuljka vezenih toplim  glasovima mrtvih a nekad bliskih ljudi. 
To je naš svijet, tih i cvjetan, bolan ili pust, niste ga vi birali koliko on vas. Pustite sad, sad ustajte u dan i njegove kolaže. 
Dobro vam jutro, ne bojte se sebe pa se nećete bojati svijeta. I tako je svijet samo platno školskog projektora na kojem se davno viđene scene uporno vrte da bi završile jednom kako one čeznu i trebaju. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara