Kolumne

Dobro jutro 14.5.2019.

Moja je rijetka osobina duboko i precizno, emocionalno sasvim vremeplovno pamćenje impresije sebe i svijeta, gotovo se preselim u najranije djetinjstvo i trenutka kad sam prvi put čuo neki zvuk ili glazbu, nešto vidio drugo i kako sam to doživio. Ja se potpuno preselim jednom nogom svijesti u taj trenutak i ta noga bude sasvim na čvrstom. Ovo vrijedi za čitavu moju vremensku crtu i znam sasvim precizno opisati primjerice što je bilo u meni kad sam sletao s DC-9 u dobi toj i toj na kišni aerodrom u Zagrebu iz Splita u kasnim 70-im i kako su izgledala dugmad i plastične male svjetiljke iznad sjedišta, sasvim precizno se sjetim osjećaja i zvuka dodira piste, Paul Anka se čuje iz zvučnika i u taj se trenutak preselim i užvim potpuno, taj si osjećaj približim onako vjerno koliko se to izuzetno postiže hipnozom a potpuno svjestan i s lakoćom odem u tisuće takvih trenutaka ili jednako tako preselim tu leću u budućnost. Sjetim se, u tom ogledalu s povećalom oblika hodnika, kako sam i nešto zamislio ili sad zamislim. Zato i u impresijama sadašnjosti osjetim pod prstima svijesti koliko mi je neka sekunda važna ili poklapajuća s predodžbama nastalim davno.

Tu, sinoć, mi gledamo i slušamo vjetar koji povija krošnje i nazdravljamo kroz šalu multivitaminskim napitkom. Postoji jedan poluosmijeh kojim se Lovorka zna ..pa on se više dogodi, s podignutim obrvama i vrlo netaknuto spontan i slučajan, površan osmijeh raspoloženja, i meni se otvori Paul Anka i sasvim jasna emocionalna slika koja povuče konce vremena unaprijed ali i u trenutak kad sam, davno, slijetajući sam a kao osmoškolac (tako se poklopilo taj put i ja sam trebao putovati avionom bez roditelja pa se u meni stvorio doživljaj da sam gotovo time postao tajni agent Igla) . Ja sam taj osmijeh tad zamislio, poželio zapravo, kroz idealnu slku žene s kojom ću stajati na nekom prozoru, terasi ili brodu i koja će se nasmiješiti slučajno baš tako. E pa možeš i sa sedamdeset pet dogoditi (jer je naamjeran) taj osmijeh iza nekog prozora kraj jezera za doručkom i opet će se povući konci koji ga prepoznaju kad sam ga prvi put zamislio i drugi koji će ga dohvatiti u još dalju budućnost. I ja ću točno u toj transverzali impresije prepoznati sve njene faze i sve što on nosi i s kakvim izrezom na leđima on konvenira i kojim isječkom spektra raspoloženja koji je nemoguće krivotvoriti ili odglumiti. Čelo poprimi izraz blage iznenađenosti, usne se nasmiješe tek toliko da otkriju zube i on ima opuštenu koketnu stranu na sasvim naivan način koji tu netaknutost ne prikrije ali sasvim ovlaš, glava se tek vidljivo zabaci u natrag i on zaustavi vrijeme i kaže- to je to i zato smo sad tu a gdje i kako ćemo biti ja vidim sasvim jasno.

Uz ovaj isječak moje seizmografske trake zapažanja dobro vam jutro u vjetrovit i kišan utorak. I sve mislim dok pišem, netko će reći u sebi- pa da, znam taj osjećaj, zanimljivo je to ovaj tip napisao. Dobro jutro, ustajte sad, živite i dišite. Puno ste više nego što bi razum htio, osobito više nego bi htjele vijesti, politički programi i reklame. Živjeli.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara